Nedelja imunizacije u Evropi 24–30.04.2010. godine

Nedelja imunizacije u Evropi 24–30.04.2010. godineNedelja imunizacije je godišnji događaj čiji je opšti cilj povećanje obuhvata imunizacijom jačanjem uverenja o potrebi zaštite svakog deteta od bolesti koje se mogu sprečiti vakcinacijom, sa posebnim akcentom na decu iz teško dostupnih vulnerabilnih i marginalizovanih grupa.

Svetska zdravstvena organizcija (SZO) je pokrenula inicijativu za organizovanje Nedelje imunizacije u oktobru 2005. godine. Suština akcije bila je usmeravanje pažnje opšte javnosti ali i zdravstvenih radnika na značaj imunizacije kao najefikasnije mere primarne prevencije. U ove aktivnosti tada se uključila Srbija sa još nekoliko zemalja. Od 2007. godine, kada je održana druga Nedelja imunizacije, uključivale su se i ostale zemlje Evropskog regiona SZO a svaka nedelja imala je tematski cilj.

Obeležavanje ove - pete po redu nedelje imunizacije, usmereno je na intenziviranje i kontinuirano održavanje svih aktivnosti koje su predviđene u strategiji eliminacije morbila (malih boginja) u Evropskom regionu SZO, jer je očigledno da ona neće biti dostignuta prema ranije postavljnom cilju, do kraja 2010. godine.

Vakcinacija predstavlja namerno ubacivanje uzročnika (mikroba) ili njihovih delova u organizam sa ciljem da se izazove reakcija imunog sistema i razvoj otpornosti na te uzročnike, odnosno bolesti. Otkrićem vakcine protiv besnila (i protiv još nekih zaraznih bolesti), Luj Paster je označio početak nove epohe u medicini tako da je borba protiv mnogih zaraznih bolesti, koje su do tada desetkovale stanovništvo, mogla  da počne.

Vakcine sadrže mrtve ili oslabljene forme ili derivate patogene klice. Vakcine teraju imuni sistem da “misli” da je napadnut od određene vrste patogena, aktivira se da bi ga uništio i sprečio da vas ponovo inficira.
Ako ste izloženi patogenom mikroorganizmu protiv koga ste vakcinisani, njih dočekuju antitela koja ih uništavaju, a imunitet ove vrste je sličan onome koji se stiče prirodnim putem. Neke vakcine se moraju primiti više puta tokom života jer imuni odgovor slabi tokom vremena kod npr. tetanusa i velikog kašlja.

Vakcine se prave na nekoliko različitih načina ali je za svaki tip cilj isti - da stimulišu imuni sistem bez izazivanja bolesti.

  • Žive probuđene vakcine - neke vakcine kao što su protiv malih boginja, zauški i varičele koriste žive razređene viruse, izazivaju jaku imunološku reakciju, pa je često samo jedna doza dovoljna da izazove doživotnu otpornost.
  • Inaktivirani virusi - za ovu vakcinu se koriste ubijeni virusi ili bakterije, kakva je npr. polio vakcina.
  • Toksikoidna vakcina - neki tipovi bakterija izazivaju bolest stvarajući otrove - toksine koji ulaze u krvotok. Toksoidne vakcine kao što su protiv difterije i tetanusa koriste bakterijske toksine koji su napravljeni bezopasnim kako bi imuni sistem razvio odbrambeni mehanizam na te određene toksine.
  • Vakcine napravljene korišćenjem samo dela virusa ili bakterije kao vakcina protiv hepatitisa.

Zakonskim odredbama je propisano koje vakcine se u našoj zemlji obavezno daju deci. To su protiv: tuberkuloze, difterije, velikog kašlja (pertusis), dečije paralize (poliomijelitis), malih boginja (morbili), zaušaka (parotitis), rubeole, hepatitisa B.

Shodno zakonu, imunizacija se sprovodi planski i pod kontrolom nadležnih zdravstvenih ustanova za celokupno stanovništvo.

Izvori:
www.halobeba.rs
www.batut.org.rs
www.stetoskop.info